Postoji razlika između neravnoteže tjelesnih elementa i manifestacije bolesti. Osnova svih bolesti je neravnoteža doša (kombinacija i zastupljenost elementa u našem tijelu), dhatu (tjelesna tkiva) i malas (otpadne tvari). Jedna bolest se razlikuje od druge samo po prirodi neravnoteže. Stoga u Ayurvedi je naglasak na razumijevanju neravnoteže umjesto na manifestaciji bolesti i upravo radi toga Ayurveda definira bolest kao Dhatuvaisamya (neravnoteža tjelesnih elementa). Neravnoteža je uzrok, a bolest je posljedica. Zdravlje se može uspostaviti ispravljanjem osnovne neravnoteže doša, dhatu i malas. Iz tog razloga u Ayurvedi možemo dobiti rezultate i bez ciljanja na bolest. Također, neravnoteža tjelesnih elementa može postojati i bez bolesti, no bolest se ne može manifestirati bez neravnoteže navedenih elementa. Cilj Ayurvede je spriječiti da neravnoteža se razvije u bolest. U suvremenoj medicini bolest se dijagnosticira kada se stanje neravnoteže već pretvorilo u patološko stanje, koje može biti otkriveno suvremenim dijagnostičkim metodama. Ayurveda spriječava manifestaciju bolesti otkrivajući je već u začecima.

Cilj cijelokupnog ayurvedskog tretmana je vratiti ravnotežu fizioloških funkcija u tijelu. To podrazumijeva fino prilagođavanje i dovođenje unutarnjih procesa u tijelu u stabilno stanje. Ayurvedska terapija se stoga provodi u skladu sa konstitucijom osobe, prateći dinamičku reakciju na tretmane, prehranu i ostale propisane preporuke. Naše konzultacije i provedba terapije ne samo da će vam pomoći pri izlječenju, nego i spriječiti buduće tegobe.

Svaka doša ima svoje osnovne kvalitete, koje se utjelovljene u svemu što postoji pa tako i u našem tijelu.
Osnovne kvalitete doša prema Vagbhati su:
“Vata je suha, lagana, hladna, brza, gruba, suptilna i nadražujuća”
“Pitta je oštra, vruća, lagana, neugodnog mirisa, mobilna i tekuća”
“Kapha je mokra, teška, spora, ljepljiva, mekana i čvrsta”
Navedene kvalitete prisutne u našim tijelima formiraju njegov izgled i karakteristike pa tako:

• predominantno Vata konstitucijski tip je mršav, uži u ramenima, vižljaste građe, suhe kože i kose, nestalan u navikama, slabije memorije, sklon neregularnoj probavi i voli toplinu, pun novih ideja
• predominantno Pitta konstitucijski tip: srednje građe, svjetlije kože, češće ravne kose, skloniji madežima, sklon znojenju, obično jako dobrog apetita i probave zbog više zastupljenog elementa vatre, oštrog intelekta te ljubitelj plana i programa
• predominatno Kapha konstitucijski tip: krupnije građe, snažnijeg mišićnog tkiva, lako dobiva na težini, stabilan, sporiji, masnije i meke kože, obilno se znoji, slabije probave, emotivan i suosjećajan

Vata Pitta Khapa tipovi

Vata-Pitta-khapa-ayurvedic-1[/caption]

Um! Prema Ayurvedi dijelimo kvalitete uma na:

Tamas, Rajas i Sattva

• Tamas um je negativan, pasivan, zanemaren, pesimističan, tup
• Rajas um je kontrolirajući, strastven, nemiran, obsesivan, ljudski
• Sattva um je pozitivan, pročišćen od sebičnih težnji, miran, jasan, božanski

• Pravilna prehrana i tjelovježba

• Kvalitetan san

• Zadovoljavajući emocionalno seksualni život

U Ayurvedi se koriste 8 metoda pregleda pacijenta ili Asta Sthana Rogi Pariksha, to su pregled: općeg izgleda i stanja tijela, glasa i govora, jezika, očiju, kože, stolice, urina i pulsa. Za uspješnu dijagnozu vrste poremećaja nije potrebno provesti sve metode pregleda, već vaidya procjenjuje kroz razgovor sa pacijentom koju/e metodu/e dijagnostike će primijeniti.  

Tegobe se javljaju prillikom procesa koji se odvija u šest faza. Prvo dolazi do nakupljanja određene doše u svom sjedištu (npr. kapha u grudnom košu), zatim u drugoj fazi zbog nakupljanja dolazi do zasićenja i doša izlazi van svog prirodnog sjedišta, širi se te u trećoj fazi se počinje kretati po organizmu. Potom u četvrtoj fazi se lokalizira u nekom tkivu i počinje narušavati funkciju tog tkiva, tada već počinjemo osjećati određene tegobe. U petoj fazi dolazi do manifestacije bolesti tako da osjećamo neuravnoteženu došu i nakupljene toksine tkz. ama (npr. neuravnotežena kapha i ama uzrokuju bronhitis). Bolest kulminira u šestoj fazi tako da tjelesni mehanizmi obrane organizma nisu mogući i tada dolazi do kroničnih oboljenja.